Propovijedao je novozavjetnu vjeru i, prema predanju, čak je i carevu ženu Aleksandru uspio da preobrati u hrišćanstvo. Oboje su osuđeni na smrt odsijecanjem glave, a predanje kaže da je carica preminula prije izvršenja carske naredbe.
Na pravoslavnim ikonama i srednjovjekovnim freskama Sveti Đorđe je predstavljen kako jaše konja u vojvodskom odijelu i sa krstastim mačem ubija aždaju, koja je simbol paganske vjere, dok se na ikonama za praznik Đurđic predstavlja u stojećem stavu sa kopljem ili mačem u ruci.
U pravoslavnim manastirima Sveti Đorđe je prvi u redu svetih ratnika sa štitom i krstastim mačem.
Sveti Georgije je veoma poštovan u srpskom narodu i slavi se dva puta godišnje – 16. novembra kao praznik prenosa moštiju svetitelja – Đurđic, i 6. maja, kada se obilježava dan njegove smrti – Đurđevdan.
Đurđic označava početak Vučjih dana ili Mratinaca, dana do Mratindana, 24. novembra.
Po običajnom kalendaru, u tom periodu, ništa se ne daje iz kuće, žene ne rade ručne radove, obućari i krojači odmaraju. Ne ide se u lov na vukove.
Ako su Mratinci magloviti, zima će biti promenljiva, ako je vedro, zima će biti ljuta.
Prema narodnom vjerovanju zima dolazi sa Đurđicem, a odlazi sa Đurđevdanom.
