Pjesma jedne Ugljevičanke tokom poplava 2014. godine dirnula je i ujedinila region. Devet godina kasnije, objavljen je njen književni prvenac. NoviGlas donosi priču o Miljani Zarić i njenom djelu “Mala knjiga za veliku radost”.
Miljana Zarić (Stević) pjesmom “Da ne bude više rata”, koja je nastala u trenutku kada su katastrofalne poplave pogodile ove krajeve, rasplakala je cijeli region. Ova mlada žena, profesorica srpskog jezika i književnosti, kroz stihove je dočarala ono što se događalo, ali i svemu onome što je pogađalo ljude dala dublji smisao.
“Pjesmu sam napisala vođena emocijama koje su preplavile u tim teškim danima. Boljela me je nesreća mog naroda. Odjednom u vrijeme tih poplava granice su bile zatvorene nisam mogla iz Srbije gdje studiram da prođem do Bosne. U cijeloj toj nesreći pažnju mi je privukla sloga bratskog, ali zavađenog naroda, tako da su stihovi izlazili sami od sebe. Nakon toga pjesmu sam pročitala i vjerujte zaplakala”, govorila je tada Miljana.
Sada, nepunu deceniju kasnije, Miljana sa porodicom živi u Beču. Majka je malog Simeona i supruga Nikole Zarića, poznatog umjetnika na harmonici.
” Nedostaju mi roditelji, rodbina, prijatelji. Nedostaje mi ona naša neposrednost i neplanirani odlasci u bioskop, pozorište, šetnju, na kafu. Ovdje ljudi žive drugačije. Imaju više novca, a manje vremena. Još se pronalazim u Beču i još učim jezik, tako da mislim da moje vrijeme u ovom gradu tek dolazi. Rado posjećujem kulturne manifestacije naših ljudi. Nerijetko sam i sama bila učesnik istih, kao pjesnikinja ili voditelj”, izjavila je Miljana nedavno za portal Vesti – online.
Ljubav prema poeziji zadržala se i postala jača tokom godina. Nedavno je svjetlost dana ugledao Miljanin književni prvenac, zbirka pjesama za djecu simboličnog naziva “Mala knjiga za veliku radost”.
“Ove dječije pjesme su nastajale u skorije vrijeme, posebno u periodu kad sam postala majka. Simeon mi je bio najveća inspiracija, a zahvaljujući suprugu Nikoli knjiga je objavljena. U knjizi se nalaze pjesme za djecu sa ilustracijama koje je radila divna ilustratorka Maja iz Beograda. Pomalo su arhaične i podsjećaju na naše djetinjstvo. S druge strane, i sami stihovi su mješavina dva djetinjstva. Prvo je ono kakvo ima moj sin i njegovi vršnjaci, a drugo detinjstvo kakvo sam imala ja”, izjavila je Miljana gostujući u Yu magazinu.
Knjigu je prošlog ljeta predstavila i u Ugljeviku.
“Taj trenutak promocije u Ugljeviku bio mi je jedan od najljepših dana u životu. Ti pogledi dječice, ljudi, to su uglavnom bili ljudi iz mog mjesta, ali to je i najteže, da te tvoji gledaju sa sjajem u očima i stoje u ne znam koliko dugačkom redu da ti se potpišu na knjigu”, prisjetila se Miljana.
Na oblikovanje njenog poetskog izraza uticalo je stvaralaštvo pjesnika poput Desanke Maksimović, Dobrice Erića, Nedeljka Popovića i mnogih drugih.
NoviGlas
