Manastir Tavna podignut je sa jednim ciljem, željom i namjenom – da bude čuvar i stožer nacionalnog i pravoslavnog identiteta Srba koji su živjeli u to vrijeme na ovim prostorima, rekao je arhimandrit Lazar Kršić, manastirski duhovnik koji je u ovom pravoslavnom bastionu već 40 godina.
“Manastir je tu ulogu imao kroz sva burna istorijska vremena, pa do dana današnjeg”, priča Srni otac Lazar.
Manastir Tavna posvećen je Presvetoj Trojici. Pominje se u Tronoškom i Pećkom ljetopisu, ali i u turskim popisima od 1548. do 1586. godine kao zadužbina kralja Dragutina Nemanjića i njegovih sinova.
Među vjernicima poznat kao otac Lazo, ovaj duhovni vođa podsjeća da je kralj Dragutin upravljao ovim prostorima od 1282. do 1316. godine, i to lijevom stranom rijeke Drine, na prostoru koji su nazivali teritorija Usore i Soli.
- Reklama -
KRALJ DRAGUTIN PODIGAO NEKOLIKO MANASTIRA
Teritorija je pokrivala područje na kojem se danas nalaze obrisi granica Eparhije zvorničko-tuzlanske, pa je kralj Dragutin u to vrijeme na ovim prostorima podigao nekoliko manastira – Papraću, Lomnicu, Ozren, Tavnu.
Manastir Tavna pripada području grada Bijeljine, od koje je udaljen 30 kilometara, nalazi se podno Majevice i neposredno u Podrinju, na 10 kilometara vazdušnom linijom od Loznice.
U vrijeme kada je podignut manastirski hram, “počela je da se hvata bogumilska i patarenska jeres”, a da bi se iskorijenila, kaže otac Lazar, najbolji način je bio osnivanje manastira kao centra duhovnog i nacionalnog života.
“Prvo i najveće stradanje manastira Tavna, koji prati bogata istorija i viševjekovna tradicija bilo je 1520. godine kada su Turci stigli na ove prostore i zauzeli, u to vrijeme, srpski grad Teočak, gdje su porušili hram koji je tamo bio i pobili monahe. Nakon toga su i u ovom manastiru pobili monahe i porušili ga”, priča otac Lazar.