Јovan se naziva Krstiteljem jer je u rijeci Јordan krstio Gospoda Isusa Hrista, te Pretečom zato što je najavljivao dolazak Hristov i pozivao ljude na pokajanje.
Ovaj svetitelj rođen je od starijih roditelja – oca, sveštenika Zaharija i majke Јelisavete, Bogorodičine rođake.
Kada je Јelisaveta ostala trudna, Zaharije je zanijemio. Kada se rodio Preteča, od njegovog oca Zaharija je zatraženo da na pločici napiše ime djeteta i kada je on napisao sinovljevo ime, istog časa je progovorio.
Kao mlad Јovan je otišao u pustinju gdje se hranio korijenjem i divljim medom. U propovijedima je kritikovao moralno posrnuće svojih savremenika, pozivajući ih da se pokaju i vrate životu po Božijim zakonima.
On je krštavao ljude u rijeci Јordan, govoreći im da ih on krsti vodom, a da za njim “ide onaj koji će ih krstiti Duhom Svetim i ognjem”.
Јovana Preteču je pogubio judejski kralj Irod. U kalendaru SPC Svetom Јovanu se čini pomen tri puta godišnje, i to, osim Ivanjdana, još i 20. januara – Sabor Svetog Јovana Krstitelja – Јovanjdan, te 11. septembra – Usjekovanje glave Svetog Јovana Krstitelja.
Narodni običaji i verovanja
Među nizom predivnih starih srpskih običaja na ovaj dan izdvaja se branje lekovitih trava i pletenje venaca od ivanjskog cveća. Devojke na današnji dan svaka u svoj venac upliću i po jednu crvenu ružu. Srbi veruju da je današnji dan toliko veliki praznik da se sunce triput zaustavlja.
Veruje se i da voda na današnji dan dobija posebnu moć, pa se svi kupaju u rekama, potocima, jezerima. Bilje i trave imaju pojačana lekovita svojstva. Zato se bere lekovito bilje i pletu venci, koje se čuva u kući kao lek protiv raznih boleština.
Ivanjdan se može nazvati i devojačkim praznikom jer je čitav niz rituala poveren devojkama. U mnogim našim krajevima, noć uoči Ivandana devojke pale ivandanjske vatre, beru cveće i trave, pevaju i pletu vence. Devojke iz Gruže palile su s večeri živu vatru ili kres, a s vencima ivandanjskog cveća celu noć su igrale i pevale.
U ranu zoru su se razilazile, a svaka je nosila ugarak iz vatre, a ispleten venac bi stavljala na vrh kapije. Slično se radilo i u čačanskim selima.
Sve se to radi u šali pa je devojački smeh i cika odzvanjao u noći. Ovde se takođe veruje da ove noći treba hvatati svice i nositi kući. Lepe mlade Gružanke na ovaj dan su u saksiji sejale po malo žita, a na Petrovdan gledale kako je niklo.
Srbi veruju i da se venčići od jovanove trave dan posle praznika kače iznad ili sa desne strane kućnih vrata. Oni štite dom od zla, uroka i nesreće čitave naredne godine.
U vinogradima se na današnji dan ništa ne radi. Čak u vinograd ne ulaze ni tri dana pre ni tri dana posle Ivanjdana. Kažu da tih sedam dana vinograd najviše napreduje, jer ga čuva Sveti Jovan.