Stari Ugljevik, selo je ispod Majevice koje polako izumire. Međutim Miladin Bato Radovanović odlučio je da na porodičnom imanju zasadi voćnjak od 3.500 stabala. Najviše ima dunje, ali njen rod je ove godine potpuno podbacio. To ga nije obeshrabrilo, jer na život gleda optimistično, tako da očekuje da će ovaj gubitak nadomjestiti dobar rod višnje, kajsije i šljive.
U voćnjaku svoga oca u kojem je prevladavala šljiva požegača Miladin Bato Radovanović je zasadio nova stabla. Požegaču je zamijenio sa 300 stabala čačanke rodne šljive, ali je zasadio i 1.530 stabala dunje, 680 višnje oblačinske i stotinu stabala kajsije. Ima tu i oraha, ali i starih sorti voća poput jabuka kolačara i krušaka oskoruša, takiša i mušmula. Ove godine višnju koja je dobro rodila, obrao je malo prije našeg dolaska.
– Rod je bio zadovoljavajući kakva je godina bila kišna. Cijena je bila dvije marke. Kada izuzmete radnike koje je teško naći, opet se može na te dvije marke i nešto zaraditi – kaže Miladin Bato Radovanović.
Sa 1.530 stabala dunje koliko je zasadio 2012. godine jedan je od većih proizvođača dunje. Međutim, ove godine njen rod je potpuno podbacio.
-Imam leskovačke 1.100, vranjske 200 debala i 230 šampiona. Zadovoljan sam, ali ona je vrlo zahtjevna i teško je dobru rakiju proizvesti, a ja se trudim i osvajao sam medalje na sajmovima za sve vrste rakija od kajsije, dunje, kruške, jabuke i šljive. Dunja kod mene je loša ove godine, ali biće višnje, šljive i kajsije, ne može sve biti idealno – nastavlja priču Miladin Bato Radovanović.
Batini roditelji izrodili su trinaestoro djece, a on je najmlađi. Na žalost petoro nije među živima. Od njegovih roditelja danas ima stotinu potomaka, a Bato je preuzeo ulogu da se stara o porodičnom imanju na koje svi rado dolaze. Oni su i nezamjenjivi kada dođe vrijeme branja voća, jer je najveći problem naći radnu snagu, posebno u selu Stari Ugljevik koje je pred izumiranjem.
Foto: FB
Izvor: rtrs