Prelako smo se odrekli i zaboravljamo najblistavije trenutke naše istorije, dok uporedo u raznim krajevima svijeta drugi narodi od svoje sramote prave turističke atrakcije, poručio je Faruk Hadžibegić u povodu 36. godišnjice od početka 14. Zimskih olimpijskih igara, održanih u Sarajevu.
Jedna od najboljih jugoslovenskih klizačica Sanda Dubravčić 8. februara 1984. godine upalila je na Olimpijskom stadionu “Koševo” plamen i označila početak najvećeg sportskog događaja ikad održanog na ovim prostorima. Bio je to početak bajke koja je promijenila kompletnu sportsku, infrastrukturnu, ali i kulturnu i ekonomsku sliku glavnog grada Bosne i Hercegovine, kao i tadašnje Jugoslavije, koja je brojala oko 22 miliona stanovnika. Igre su u maju 1978. dodijeljene gradu okruženom Jahorinom, Trebevićem, Igmanom i Bjelašnicom, a osim na planinama, takmičenja su održana još u dvoranama “Zetra” i “Skenderija”. Vijest o dobijanju domaćinstva preko Radija Sarajeva prenio je legendarni novinar Nikola Noka Bilić.
“To su bili nezaboravni dani procvata ovog prostora. Epoha najvećeg civilizacijskog uspona i emancipacije. Od tog trenutka više ništa nije bilo isto. Na veliku žalost, sjećanja blijede, generacija koja je bila dio te priče polako odlazi, dok na veliku žalost nove generacije sve manje ili nikako nemaju olimpijski duh u sebi. Prošle nas je godine EYOF u Sarajevu i Istočnom Sarajevu podsjetio na te dane. Uporedo živimo u nadi da će možda 2030. i sadašnje generacije imati priliku osjetiti taj period ako Barselona dobije Igre i jedno od takmičenja bude održano na skakaonicama na Igmanu, kao što postoje najave”, kazao je Nikola Bilić.
Jugoslavija je, nakon SSSR, odnosno Moskve 1980, bila druga zemlja sa socijalističkim političkim uređenjem koja je dobila organizaciju ovog najvećeg sportskog događaja na planeti. Za vlasti Jugoslavije bila je to sjajna prilika da državu svijetu predstavi u najboljem mogućem svjetlu, i u tom nastojanju ih nije omela ni velika ekonomska kriza koja je bila pogodila SFRJ početkom osamdesetih.
“Tada smo mogli sve. Danas ne možemo ništa, a pritom prelako se odričemo i zaboravljamo sve ono lijepo što smo imali”, kaže Mara Lakić Brčaninović, proslavljena košarkašica.
Vlasnica, između ostalog, srebrne medalje s Olimpijskih igara u Seulu kaže da je možda među onima koji ipak ne dozvoljavaju zaboravu da iz sjećanja otme februarske dane 1984. godine.
“Jako se dobro sjećam da sam tada sa ŽKK Jedinstvo igrala utakmicu prvenstva Jugoslavije protiv Željezničara. Padao je snijeg kao nikad ranije. Putovali smo sedam sati od Tuzle i Sarajeva. Pobijedili smo, a meni je ta utakmica, iako sam imala u karijeri i većih i zanimljivijih, ostala kao jedna od najupečatljivijih. Osjećala sam se kao da smo i mi dio te olimpijske priče. Bilo je ponos, čast i privilegija tog februara biti u Sarajevu, biti iz BiH, iz Jugoslavije. Žao mi je što danas, 36 godina kasnije, sve manje baštinimo kulturu sjećanja na jedan takav događaj”, kaže Mara Lakić Brčaninović.
U programu Olimpijskih igara tada su bili alpsko skijanje, bob i sankanje, hokej i umjetničko klizanje, biatlon, nordijsko skijanje i skijaški skokovi. Igre i srebrna medalja skijaša Jure Franka su dovele do povećanja interesa za zimske sportove, do tada gotovo nepoznate u ovom dijelu Jugoslavije.
Legendarni fudbaler i tada reprezentativac Jugoslavije Faruk Hadžibegić 1984. godine bio je na odsluženju vojnog roka u kasarni “Banjica” u Beogradu. Ipak, vojnu uniformu je u jednom momentu skinuo i ponovo obukao sportsku.
“Ništa se ne može opisati s tim osjećajem i privilegijom kada sam kao zaslužni sportista i građanin pozvan sa služenja vojnog roka da nosim olimpijsku baklju. To se ne može ničim platiti, ni opisati riječima”, prisjeća se Hadžibegić i dodaje:
“Te zlatne 1984. godine bio je to životni događaj za svih oko 22 miliona stanovnika. Bila je stvar prestiža cijele nacije biti na bilo koji način dio te priče. Zato sa velikim žaljenjem konstatujem da su olimpijski objekti danas na kritičnom nivou. Pitam se šta možemo ostaviti u nasljeđe našoj djeci. Žao mi je što bacamo u zaborav svoju prošlost, a drugi narodi svoje slave i ponose se ili prave priču od nečega što je za svaku sramotu. Od Černobilja i najveće nuklearne katastrofe u istoriji čovječanstva su napravili biznis. Prave pozitivnu priču kroz izučavanje tog prostora, prave turizam, a mi zaboravljamo najljepše trenutke u svojoj istoriji”.
Zimske olimpijske igre u Sarajevu održane su od 8. do 19. februara 1984. godine.
- 142,6 miliona američkih dolara koštala je organizacija ZOI ’84
- 2 milijarde ljudi na planeti pratilo je putem TV ekrana najveći sportski događaj
- 250.000 ulaznica ukupno je prodato za ZOI ’84, od čega samo u inostranstvu 200.000
- 1.272 sportista iz 49 zemalja učestvovalo je na Igrama, a s događaja je izvještavalo više od 4.500 novinara.
Naselja, dvorane, zgrada RTV
U Igre su utrošena velika sredstva, te je sagrađen veliki broj impozantnih građevina i ostale infrastrukture. Između ostalog, Sarajevo je tim povodom dobilo i novu zgradu RTV-a, kao i trolejbusku mrežu. Uz olimpijske objekte ostalo je 2.850 novoizgrađenih stanova, uključujući i Olimpijsko selo Mojmilo. Izgrađen je veliki broj hotela, a bilo je otvoreno i 9.500 radnih mjesta.
Izvor: nezavisne
